Mojkovačka kuhinja poznata po svom bogatstvu ukusa seže još iz vremena kada su na ovim prostorima boravili starosjedioci ovog grada. Sve vrste nacionalnih i tradicionalnih jela dostupne su u restoranskim i hotelskim jedinicama na čitavoj teritoriji opštine Mojkovac
Zahvaljujući bogatim pašnjacima Sinjajevine, Bjelasice i Prošćenskih planina, mlječni proizvodi i meso s planina su glavni na meniju mojkovačkih ugostitelja. Nezaobilazno je probati jagnjetinu pod sačem, raznovrsne divljači, ali i druga jela - pastrmku na žaru, kao i tradicionalna jela planinske trpeze koju čine nezaobilazni kačamak i cicvara, dva jela koja se izvanredno dopunjuju s domaćim kisjelim mlijekom. Na jelovnicima nacionalnih restorana neizostavna je i heljdija, jelo koje se pravi od domaćeg sira, kajmaka i heljdovnog brašna.
Mojkovačka opština može da se pohvali i po kvalitetnom medu koji se proizvodi u planinskim područjima ove opštine. Sladak nektar raznolikog planinskog cvijeća čini med sa Bjelasice, Sinjajevine i Prošćenskih planina znatno zdravijim i neobično ukusnim.
Pored ovih gastronomskih specijaliteta, Mojkovac u svojoj ponudi ima i kvalitetnu domaću rakiju i organski cijeđeni sok bez aditiva.
PROBAJTE - Domaći hljeb
Priprema domaćeg hljeba je svakodnevni ritual za sve domaćice u ruralnom području. Hljeb je sastavno dio svakog obroka, I prosto domaćice moraju imati dovoljne količine za dnevne potrebe, jer vrlo često su udaljeni od centara gdje mogu kupiti gotovi hljeb. Ipak, ukoliko nestale zalihe ili iznenada dođu gosti, vješte domaćice će vrlo brzo napraviti prijesnu pogaču (brzi hljeb), koji je idealan uz mladi sir, kajmak ili šta se sve našlo u kući.
PROBAJTE – Pita
U trpezi sjevernog regiona mnogo su prisutne tjestenine, prije svega razne pite, koje mogu biti i slane i slatke, a vrlo često se u porodici koriste kao glavno jelo. Slane pite se uglavnom prave od zelja (livadsko, spanać, blitva, kopriva), krompira, praziluka, sira, a slatke od jabuka. Takođe, postoji više načina pripreme pita, tako da se najčešće prirpemaju lisnate pite (slagane i koturače). Kako posebna pita koja je poznata u sjevernom regionu, pripremljena na drugačiji način jeste heljdija kako je poznata u narodu.
PROBAJTE - Štitarički rolovani sir
Jedinstveni ukus i još posebniji izgled, specijalna receptura proizvodnje i odličan nutritivni bilans, učiniće ovaj proizvod nezaobilaznim sastojkom vaše ishrane. Ovaj sir je još jedna u nizu zdravih i kvalitetnih namirnica koje nudi Mojkovac. Dobijen tradicionalnim načinom proizvodnje od domaćeg kravljeg mlijeka, mekane konzistencije i blagog ukusa, jedan je od najvažnijih prehrambenih namirnica u Crnoj Gori.
Priprema: Sipa se vrela voda i glača ručno dok sitni sir ne dobije staklasti izgled svuda. A onda se, poput domaćih kora, razvlači, puni i savija.
PROBAJTE - Zimnicu
Tradicija kod spremanja zimnice igra veliku ulogu. Recept smo dobili od majke, ona od svoje majke, ona od svoje i tako dalje. Svaki od njih je provjeren i isproban i uvijek najbolji. Baš po njemu pamtimo djetinjstvo i trenutke odrastanja i dovoljan je samo jedan zalogaj da se odmah vratimo tamo.
Prvi zapisi o čuvanju namirnica za zimu datiraju još od Starih Grka koji su opisali način sušenja i skladištenja smokve. Od tada, pa sve do današnjeg vremena, sušenje voća ostalo je gotovo identično, prirodno na suncu i vjetru, uz malu pomoć tehnologije. Vremenom su se razvili i ostali oblici spremanja i čuvanja namirnica.
Ukoliko vam neko pokloni teglicu ručno spremljenje zimnice znajte da vas veoma cijeni i voli jer je uložio dosta truda i ljubavi da je napravi, jer zimnica je nešto što se sa ljubavlju pravi za naše najbliže. Zato cijenite takve ljude i takve trenutke.
PROBAJTE - Kačamak
Kačamak je više od tradicionalnog jela. Nešto u njemu budi drevne slike stočara, nomada, velikih stada na prostranstvima trave, čobanskih koliba pod zvjezdanim nebom... Recept je jednostavan, potrebna je voda, brašno, krompir, te sir i kajmak, maslac, da se začini. Ali, kačamak nikada neće biti ukusan kao onaj na nekoj crnogorskoj visokoj planini. Tajna je vjerovatno lijepo raspoređena – u sastojcima, njihovoj pojedinačnoj autentičnosti, u izvorskoj vodi, vatri, u reskom planinskom vazduhu.
Kačamak (od turske riječi kaçamak - kaša) često se sprema u crnogorskim domaćinstvima i poslužuje u svim restoranima kao tradicionalno jelo. U neke restorane na sjeveru Crne Gore i domaći i strani gosti odlaze samo zbog dobrog kačamaka. Tradicionalno se servira na drvenim tanjirima. Najbolje se slaže sa gustim domaćim kisjelim mlijekom.
U prošlosti je bio omiljena „seljačka hrana“, kalorijska „bomba“ potrebna poljoprivrednicima zbog visoke potrošnje energije. Obično je potreban sat za pripremu kačamaka, iako je proces jednostavan. U vodu u kojoj se kuva krompir dodaje se brašno da se ukuva, na kraju se sve sjedinjuje u jedinstvenu masu miješanjem drvenom varjačom. Za konačan ukus dodaje se kajmak i/ili sir. Na ukus kačamaka utiče niz elemenata: krompir proizveden ne većim nadmorskim visinama ima posebnu slast, brašno, od domaćih sorti kukuruza, mljeveno na kamenu je i kvalitetnije i ukusnije. I naravno, vrhunski domaći bijeli sirevi i skorup su nezamjenljivi. Domaće kisjelo mlijeko je idealna dopuna kačamaka.
PROBAJTE - Priganice
Porodice su u Crnoj Gori u ranijim vremenima uglavnom bile velike, u zajednici je živjelo više generacija, ili više manjih porodica, sa dosta djece. Jedan od dobrih načina da se pripremi doručak za veliku familiju bio je da se za hljeb zamijesi malo više tijesta, pa od njega odvoji, premijesi i isprži “brdo” priganica. Danas je priganica prepoznatljivost i simbol crnogorske kuhinje na svim njenim toliko različitim područjima.
Ima ih više vrsta, a karakteristične su crnogorske i zetske. Zavisno od priloga, mogu da budu slano ili slatko, toplo ili hladno predjelo. Odlično idu uz sir ili kajmak, ali i uz džem i med. Služe se za doručak i večeru i za dočekivanje gostiju. Obavezne su za vrijeme praznika.
Nijanse u pripremi odlučuju o tome da li će loptice od kvasnog tijesta biti kompaktnije ili vazdušastije. Crnogorske se prave tako što se, nakon uzdizanja, tijesto promiješa i pusti da opet nadođe. U tijesto se može dodati i čašica rakije. Zetske ili prijesne priganice se spremaju bez kvasca (jednaka količina vode i mlijeka, dodaju se umućena jaja i brašno, da tijesto bude srednje gustine; tijesto se vadi kašikom i sipa u vrelo ulje). Veoma su tanke ali dobrog ukusa.
PROBAJTE - Cicvaru
Tradicionalno, ukusno i kalorično jelo ima sličnu istoriju kao kačamak. No, dok je kod kačamaka najvažnija da mješavina krompira, brašna i skorupa bude dobro „utučena“, za šta je potrebna snaga, spremanje cicvare je više stvar tehnike i umijeća domaćice Seljaci su cicvaru rado jeli da bi povratili snagu nakog dugog dana. Danas se služi u svim nacionalnim restoranima, a rado jede i u domaćinstvima, posebno na selu. Sprema se neprekidnim miješanjem, tako što se kajmak zagrijeva dok se potpuno ne pretvori u masnoću. Zatim se postupno dodaje brašno (obično kukuruzno) i pažljivo se miješa da se ne zalijepi za dno lonca. Masa se miješa dok se brašno potpuno ne ujednači sa kajmakom. Cicvara se mora miješati kružno sve dok ne prestane da se lijepi za kašiku ili posudu. Kada se smjesa ujednači, iznosi se na sto.